Vidi li autor vlastite pogreške ili je ipak potrebna lektura?

Nakon što završite tekst, lako je zaključiti da je spreman za objavu. No upravo tada autor često više ne vidi vlastite pogreške. Objašnjavamo zašto i što s tim.

Nakon što završite tekst, prirodno je pomisliti da je posao gotov. Pročitate ga još jednom, ispravite nekoliko sitnica i zaključite da je spreman za objavu. Međutim, upravo tada dolazi do jedne zanimljive pojave – autor često više ne vidi vlastite pogreške.

To nije znak nepažnje ili nedostatka znanja. Naprotiv, riječ je o načinu na koji naš mozak obrađuje informacije.

Autor je u posebnom položaju jer ne čita samo ono što je napisano, nego i ono što je namjeravao napisati. Poznaje temu, zna redoslijed misli i pamti formulacije koje je možda već nekoliko puta mijenjao. Zbog toga mu tekst može izgledati jasnije nego što zaista jest čitatelju koji ga prvi put vidi.

To se osobito često događa kod tekstova koji su autoru važni: poslovnih ponuda, završnih radova, znanstvenih članaka, sadržaja za mrežne stranice ili marketinških tekstova. Što smo više uključeni u tekst, to je teže pogledati ga s distance.

Zašto ne primjećujemo vlastite pogreške?

Dok pišemo, dobro znamo što želimo reći. Kada kasnije čitamo isti tekst, mozak ne obrađuje svaku riječ zasebno, nego se oslanja na kontekst i unaprijed „zna“ što bi trebalo pisati.

Zbog toga lako previdimo:

• izostavljeno slovo
• dvostruku riječ
• pogrešan padež
• nedostajući zarez
• nespretno oblikovanu rečenicu.

Drugim riječima, čitamo ono što smo htjeli napisati, a ne nužno ono što zaista piše.

Zbog toga se i vrlo jednostavne pogreške mogu provući kroz nekoliko čitanja. Autor može deset puta pročitati rečenicu i svaki put preskočiti isti tipfeler. To se događa zato što se pozornost premješta s pojedinačnih riječi na smisao. Ako je smisao autoru poznat, mozak često sam popuni prazninu.

Primjerice, rečenica može glasiti:

• Molimo vas da nam pošaljete dokument do kraj tjedna.

Autor će vrlo lako pročitati do kraja tjedna, jer zna što je htio napisati. Čitatelj, međutim, vidi pogrešku odmah. Slično se događa s dvostrukim riječima, pogrešnim padežom ili rečenicama koje su ostale napola preoblikovane nakon uređivanja.

Zašto ni iskusni autori nisu iznimka?

Čak ni profesionalni pisci, novinari i copywriteri ne objavljuju tekstove bez dodatne provjere. Većina izdavačkih kuća, redakcija i marketinških agencija koristi lekturu ili uredničku provjeru prije objave.

Iskustvo pomaže u pisanju, ali ne uklanja problem autorske blizine tekstu. Iskusni autor može imati bolji stil, bogatiji vokabular i jasniju strukturu, ali i dalje može previdjeti pogreške koje su nastale tijekom brzog pisanja ili naknadnih izmjena. Događa se to i lektorima s vlastitim tekstovima – autorska sljepoća ne bira.

U profesionalnom izdavaštvu zato postoji više razina provjere. Autor piše, urednik procjenjuje sadržaj, lektor uređuje jezik, a korektor provjerava završnu verziju. Razlog nije nepovjerenje prema autoru, nego svijest da kvalitetan tekst nastaje u više koraka.

Što lektor vidi, a autor često ne primjećuje?

Profesionalni lektor obraća pozornost na mnogo više od pravopisnih pogrešaka. Provjerava i:

• pravopis i gramatiku
• interpunkciju
• dosljednost u pisanju
• stil i jasnoću izražavanja
• ponavljanja riječi
• nejasne ili preduge rečenice
• tipografske pogreške.

Cilj lekture nije promijeniti autorov stil, nego ga učiniti jasnijim, prirodnijim i jezično ispravnim.

Lektor tekst čita iz drukčije perspektive. Ne zna unaprijed što je autor mislio, nego se oslanja na ono što zaista piše. Upravo zato lakše uočava mjesta na kojima rečenica nije dovoljno jasna, pojam nije dosljedno upotrijebljen ili se smisao može pogrešno razumjeti.

Primjerice, autor može u istom tekstu naizmjenično pisati korisnik, klijent i kupac, misleći pritom na istu osobu. Njemu je to možda jasno jer poznaje kontekst. Čitatelju takvo izmjenjivanje može sugerirati da je riječ o različitim skupinama. Lektor će u takvom slučaju predložiti ujednačavanje.

Slično vrijedi za stil. Rečenica može biti gramatički točna, ali preduga, nejasna ili neprirodna. U poslovnom tekstu to može smanjiti uvjerljivost poruke, a u stručnom tekstu otežati razumijevanje argumenta.

Samostalna provjera prije lekture

Ako prije lekture želite sami pregledati tekst, pomaže nekoliko jednostavnih trikova: ostavite tekst da odstoji barem nekoliko sati, promijenite font ili veličinu slova da ga vidite „svježim očima“ ili čitajte rečenicu po rečenicu umjesto cijelog odlomka. Najviše pomaže čitanje naglas – uho čuje ono što oko preskoči.

Korisno je i provjeravati tekst u nekoliko prolaza. U prvom prolazu gledajte smisao i redoslijed misli. U drugom provjerite rečenice, prijelaze između odlomaka i ponavljanja. U trećem se usredotočite samo na pravopis, interpunkciju i tipfelere. Ako pokušate sve provjeriti odjednom, lako ćete previdjeti upravo sitnice koje su čitatelju najuočljivije.

Kod duljih tekstova dobro je napraviti i kratki popis vlastitih čestih pogrešaka. Netko često zaboravlja zarez ispred ali, netko miješa je li i da li, a netko ponavlja iste riječi u susjednim rečenicama. Kada znate vlastiti obrazac, lakše ga je ciljano provjeriti.

Kada je vanjska provjera posebno važna?

Lekturu je preporučljivo napraviti prije objave svih tekstova koji predstavljaju vas ili vašu organizaciju, primjerice:

• poslovnih ponuda i dopisa
• mrežnih stranica
• članaka i blogova
• završnih i diplomskih radova
• knjiga i publikacija
• marketinških materijala
• stručnih i znanstvenih radova.

Kod takvih tekstova pogreška nije samo jezični problem. Ona može utjecati na dojam o stručnosti, pažljivosti i pouzdanosti. Posjetitelj mrežne stranice, potencijalni klijent ili član povjerenstva možda neće analizirati svaku rečenicu, ali će primijetiti ako tekst djeluje neuredno ili nedovoljno pregledano.

Naravno, nije svaki tekst jednako zahtjevan. Kratka interna poruka možda ne treba profesionalnu lekturu. No tekst koji se objavljuje, šalje klijentu, predaje ustanovi ili trajno ostaje na mrežnoj stranici zaslužuje završnu provjeru.

Zaključak

Nitko nije potpuno objektivan prema vlastitom tekstu. Što više vremena provedemo pišući, to nam je teže uočiti sitne pogreške jer mozak automatski nadopunjuje ono što očekuje vidjeti.

Upravo zato lektura nije znak da autor ne zna pisati, nego posljednji korak prije nego što tekst dobije pravu publiku. Svjež pogled profesionalnog lektora uočava ono što autoru, koliko god bio iskusan, najlakše promakne.

Lektura na hrvatskom jeziku stoji od 2,20 € po kartici s PDV-om, za studentske radove od 1,80 € (cijena lekture po kartici); standardni je rok 2–3 radna dana, žurno 24 sata, a uz lekturu završnog rada besplatno izdajemo Potvrdu o obavljenoj lekturi.

Ako je tekst pred objavom, najsigurniji je korak dati ga na profesionalnu lekturu. Pošaljite ga i zatražite procjenu roka i cijene.