Preskoči na sadržaj

Dakanje i dalikanje

Dakanje i dalikanje

Dakanje je upotreba veze „da + prezent” umjesto infinitiva, a dalikanje upotreba „da li” umjesto „je li”. Objašnjavamo zašto ih u standardnom hrvatskom jeziku treba izbjegavati.

U ovom članku objašnjavamo što su dakanje i dalikanje te zašto ih u standardnom hrvatskom jeziku treba izbjegavati.

Oba se izraza odnose na vrlo česte jezične pojave. Mnogi ih govornici upotrebljavaju u svakodnevnom razgovoru, pa se lako prenesu i u pisani tekst. Problem nastaje kada takve konstrukcije uđu u službenu, poslovnu, akademsku ili javnu komunikaciju, gdje se očekuje standardni hrvatski izraz.

Dakanje i dalikanje nisu jednako vidljivi svima. Netko će odmah primijetiti rečenicu Da li ste zaprimili poruku?, dok će drugome ona zvučati potpuno obično. Upravo zato vrijedi jasno pokazati o čemu je riječ i kako se takve rečenice mogu prirodno preoblikovati.

Dakanje

Dakanje je uporaba konstrukcije „da + prezent” umjesto infinitiva.

Jedna od čestih pogrešaka koje nisu svojstvene standardnom hrvatskom jeziku jest upravo dakanje. Najprije objasnimo o čemu je riječ.

Uzmimo kao primjer sljedeću rečenicu:

Ja ću to da ispravim. ✗ = Ja ću to ispraviti. ✔

Umjesto konstrukcije „da + glagol u prezentu”, u hrvatskom jeziku u takvim je slučajevima pravilno upotrijebiti infinitiv.

Idem da učim. ✗ = Idem učiti. ✔

Nakon toga možemo da idemo u kino. ✗ = Nakon toga možemo ići u kino. ✔

Između tih izričaja nema bitne razlike u značenju i osnovni smisao rečenice ostaje isti. Međutim, u duhu standardnog hrvatskog jezika prednost se daje infinitivu. Dakanje stoga treba izbjegavati u rečenicama u kojima se infinitiv može prirodno upotrijebiti.

Ipak, konstrukciju „da + prezent” nije potrebno uvijek izbjegavati. U objektnim rečenicama ona je često prirodna i gramatički prihvatljiva, primjerice: Želim da dođeš na vrijeme.

Drugim riječima, nije svako da + prezent pogrešno. Pogrešno je onda kada u standardnom hrvatskom jeziku prirodno mjesto ima infinitiv.

Usporedimo:

  • Želim da dođeš na vrijeme. ✔
  • Nadam se da ćeš doći. ✔
  • Moram da završim posao. ✗
  • Moram završiti posao. ✔

U prva dva primjera konstrukcija s da ima svoju gramatičku ulogu i zvuči prirodno. U trećem primjeru glagol moram traži infinitiv, pa je pravilno moram završiti, a ne moram da završim.

Dakanje se često pojavljuje uz glagole kao što su morati, moći, htjeti, trebati, ići, željeti u značenju namjere ili mogućnosti. U mnogim takvim rečenicama hrvatski standard daje prednost infinitivu.

Još nekoliko primjera:

  • Trebam da nazovem klijenta. ✗
  • Trebam nazvati klijenta. ✔
  • Možete da pošaljete dokument. ✗
  • Možete poslati dokument. ✔

U razgovornom jeziku takve se konstrukcije mogu čuti, ali u uređenom tekstu djeluju nespretno i nestandardno. Posebno se ističu u poslovnim dopisima, ponudama, životopisima, seminarskim i diplomskim radovima te tekstovima za mrežne stranice.

Kada je „da” prirodno?

Važno je ne upasti u drugu krajnost i izbacivati da iz svake rečenice. Hrvatski standard dopušta i traži da u mnogim zavisnim rečenicama.

Primjeri:

  • Mislim da je tekst spreman. ✔
  • Molim vas da nam pošaljete dokument. ✔
  • Važno je da odgovor bude jasan. ✔
  • Dogovorili smo se da sastanak počne u 10 sati. ✔

U tim primjerima da uvodi zavisnu rečenicu i nije riječ o dakanju u smislu koji se obično kritizira. Pogrešno bi bilo svaku takvu rečenicu nasilno pretvarati u infinitiv.

Zato je najbolje pravilo ovo: ako rečenica prirodno i jasno funkcionira s infinitivom nakon glagola kao što su morati, moći, trebati, htjeti ili ići, prednost treba dati infinitivu.

Dalikanje

Dalikanje je uporaba izraza „da li” pri postavljanju pitanja. U standardnom hrvatskom jeziku umjesto „da li” prednost se daje upitnom obliku glagola i rječci li.

Da li si to naučio? ✗ = Jesi li to naučio? ✔

Da li odmaraš? ✗ = Odmaraš li se? ✔

Da li ćeš putovati? ✗ = Hoćeš li putovati? ✔

Da li je već došao? ✗ = Je li već došao? ✔

Takve su zamjene jednostavne, ali znatno pridonose prirodnijem i pravilnijem hrvatskom izrazu. Zato je u formalnom, poslovnom i javnom pisanju preporučljivo izbjegavati dalikanje i upotrebljavati oblike poput jesi li, možeš li, hoćeš li, znaš li i je li.

Dalikanje je osobito često u upitima i poslovnoj e-pošti:

  • Da li ste primili moju poruku? ✗
  • Jeste li primili moju poruku? ✔
  • Da li možete poslati ponudu? ✗
  • Možete li poslati ponudu? ✔

U hrvatskom je često najprirodnije staviti glagol na početak pitanja:

  • Imate li pitanja?
  • Trebate li dodatne informacije?
  • Želite li da pošaljemo ponudu?
  • Može li se rok produljiti?

Posebno treba paziti na pisanje je li. U pitanjima se piše odvojeno:

  • Je li sastanak potvrđen? ✔
  • Jeli sastanak potvrđen? ✗

Oblik jeli postoji, ali ima drugo značenje: Oni su jeli ručak. Zato ga ne treba upotrebljavati umjesto upitnog izraza je li.

Kako prepoznati i ispraviti dakanje i dalikanje?

Najlakše je tekst pretražiti prema riječima da i da li, ali treba biti oprezan. Nije svako da problem. Kod dakanja treba pogledati što stoji ispred konstrukcije da + prezent. Ako se ispred nje nalazi glagol nakon kojeg prirodno dolazi infinitiv, rečenicu najčešće treba preoblikovati.

Primjer:

  • Planiramo da završimo projekt do petka. ✗
  • Planiramo završiti projekt do petka. ✔

Kod dalikanja je provjera jednostavnija. Ako pitanje počinje izrazom da li, gotovo uvijek ga je moguće urediti prirodnije:

  • Da li ste dostupni sutra? ✗
  • Jeste li dostupni sutra? ✔
  • Možete li sutra? ✔

Zaključak

Dakanje i dalikanje često se prenose iz razgovornog jezika u pisani tekst. U neformalnom govoru mnogima neće smetati, ali u standardnom hrvatskom jeziku bolje ih je izbjegavati kada postoji prirodnije rješenje – o objema pojavama pišu i jezični savjetnici Instituta za hrvatski jezik.

Kod dakanja najčešće treba upotrijebiti infinitiv: mogu poslati, trebam provjeriti, idem učiti. Kod dalikanja treba preoblikovati pitanje: jeste li, možete li, hoćete li, je li.

Takve male izmjene znatno popravljaju dojam teksta. Rečenice postaju kraće, jasnije i prirodnije, a tekst djeluje urednije i prikladnije za poslovnu, akademsku i javnu komunikaciju.

Dakanje i dalikanje spadaju među pogreške koje se u govoru jedva primjećuju, a u pisanome tekstu odmah se vide. Cjelovitu jezičnu provjeru pogledajte na stranici lekture na hrvatskome.


Sva prava pridržana. 2026.